LONČARI

„Čim je završena vršidba, Marko je krenuo s loncima. Uvijek je odlazio noću i spremao se, oprezno zavijajući lonce u slamu, cijele večeri. Noć je tiha, ublažuje misli, noću se lakše hoda. U dvije vreće utovario je na magarca osam zamotanih u slamu lonaca i krenuo oko ponoći preko Velenikovice na Brbanštinu. Prošao je Belaviće, Hreljiće, krenuo putem prema Barbanu i otud dalje prema Petehima.“

(Balota, Mate (2002) Tijesna zemlja, str. 134.)
Detalj s izložbe

Daleko najpoznatiji i najpokretljiviji od istarskih rukotvoraca bili su rakaljski lončari. Osim po južnoj i središnjoj Istri sa svojim proizvodima uz pomoć magaraca, rjeđe volovskim zapregama, kretali su se čak do Bujštine. Proizvode su uglavnom mijenjali sa seljacima za žito i to po sistemu „mira za miru“, odnosno lonac u zamjenu za količinu žita koja u njega stane. Za razliku od rakaljskih lončara, oni iz Ćukarije kod Huma svoju robu nudili su na manjem području i to u sjevernoj Istri, na Pazinštini i dijelu Slovenije. Na sajmovima i trgovcima u Pazinu prodavali su za novac, a seljacima zamjenom za žito, jaja, kokoši, rakiju i druge proizvode, prema mogućnosti kupca.

Lonac – detalj s izložbe

„Žene su dolazile do vreća, tražile lonce po mjeri, kucale, promatrale nepovjerljivo. Dvije su uzele lonce i napunile ih ozimcem. Marko je oprezno razdvojio ozimac u dvije strane vreće, vratio lonce i krenuo dalje.“

(Balota, Mate (2002) Tijesna zemlja, str. 135.)