TRGOVINA U POKRETU

Prodaja, kupovina i razmjena robe u ruralnim sredinama odvijala se u većoj mjeri putem neformalnih kanala. Prodavaonice kao mjesta kupovine nisu pogodovale seoskom stanovništvu, uglavnom zbog nedostatka novaca. Njih su u mletačkom dijelu Istre vodili autohtoni Talijani ili useljenici, primjerice oni iz sjeverne Italije – Karnije i Furlanije koji su prodavali svoje obrtničke proizvode. U austrijskom dijelu Istre, Kraljevini, bilo je vlasnika trgovina iz područja tadašnje Austrije. S druge strane ljudi na selu su međusobne potrebe rješavali bez novaca – razmjenom dobara i usluga. Kako to često nije bilo dovoljno, da bi prehranili brojne obitelji, seljaci su bili primorani prodavati viškove koje bi proizveli.

Karta s kretanjima. Istra, razglednica. Pula, 1988. EMI-6473

Jedino na taj način mogli su doći do novca koji im je trebao za podmirivanje nameta i plaćanje poreza. Upravo je to i jedan od glavnih razloga koji su utjecali na razvoj i funkcioniranje trgovanja u pokretu. Uz kretanja lokalnog stanovništava unutar Istre, s različitom robom dolazili su proizvođači/prodavači iz Slovenije, Italije, Like, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja, Dalmacije. Transport robe odvijao se uz pomoć magaraca ili mula, volovskim zapregama, ali i pješke, noseći robu na leđima. U pokretu su bili i Učkari kojima se uglavnom za njihove proizvode od drva plaćalo u novcu. Češnjak i luk koji je u Istri bio slabo zastupljen, donosili su Mošćeničani i Brsečani.