SAJMOVI

„…jȅs i pȉt, pȕpice, kolāčȉ i bȋgi od bi͡elega krȕha, bri͡enti, kablȉ, dīži, būćkȉ, bȕrice, čȁši, nȁćvi, reši͡eta, sȉti, sȉtnjaki, kȍsi, kosȉšća, grāblji, vȉli, loncȉ, padȅli, pokrovȉ, kotlȉ, rȍbo za stomȁnji, bragȅši, kurȅti, jakȅti, za kȍtuli i brhȁni, pȁk sȅ čā je tri͡ebe za rȍbo šȉt, a kupȗju se češljȋ i gâbrli.

Novljan, Fran (2014) Boljun, Kmiecki život i už(a)nci

Sajmovi u Istri imaju dugu tradiciju koja traje od srednjeg vijeka, kada su njihova održavanja bila vezana uz crkvene svetkovine. Podržavali su ih i feudalci koji su i sami na sajmovima prodavali višak proizvoda kao i prihode od nameta (npr. žito, vino, ulje). Osim što su bili bitni za trgovinu i razmjenu dobara, sajmovi su imali važan društveni značaj. Tu su se sklapala prijateljstva, plesalo se, zabavljalo, ali i koristile prilike za upoznavanje bračnih partnera. Iako se na sajmovima do prve polovice 20. stoljeća trgovalo uglavnom stokom, na njima se moglo kupiti najrazličitije rukotvorine.

„A potle je počela ta roba se prodavat, su samlji od blaga prestali…“

(S. O., 1940., Kašćergani)

Obrtnici, ali i samouki izrađivači, nudili su poljodjelski alat, željezna pomagala, razne posude od drva, zemljane lonce, pletene košare, odjevne predmete iz krojačkih radnji i drugo. S vremenom sajmovi u Istri gube na važnosti i veličini. Razlog tome je smanjenje broja stoke, a tvornički proizvodi istiskuju rukotvorine. Osamdesetih godina sajmovi su se jednom do dva puta mjesečno održavali u 13 mjesta ili gradova u Istri. Danas je aktivno sedam većih sajmova, i to u: Žminju, Višnjanu, Vodnjanu, Labinu, Buzetu, Bujama i Pazinu.

Današnja ponuda robe i prodavača na sajmovima u Istri mogla bi se svrstati u nekoliko grupacija. Prva i najveća je prodaja robe široke potrošnje tvorničke izrade koju, uz lokalne, prodaju i prodavači iz ostalih krajeva Hrvatske. To su odjeća, obuća, torbe, kućanske potrepštine, plastični proizvodi, igračke i ostalo. Štandovi s ovom vrstom robe zauzimaju većinu prodajnih mjesta na svim sajmovima u Istri i izdvojeni su od ostalih.

U drugu grupaciju spadaju prodavači, uglavnom iz Istre, koji prodaju proizvode sa svojih obiteljsko poljoprivrednih gospodarstava. Supružnici Kazalac iz okolice Pazina primjerice, zadnjih 20-tak godina bave se sadnjom luka, češnjaka i drugog povrća. Na njihovom štandu mogu se naći i košare od bekve, sprte i metlice od sirka koje izrađuje Ratko Kazalac.

Prodavače žita od 50-tih do 70-tih godina 20. stoljeća nije se moglo vidjeti po sajmovima u Istri jer za žitom nije bilo potrebe. Razvojem industrijalizacije ljudi na selu sve su se manje bavili poljoprivredom te se samim time mijenjala i ponuda na sajmovima. Sve su više dolazili prodavači iz udaljenijih krajeva, a lokalni prodavači odlazili su po robu (koju su najčešće preprodavali) primjerice u Italiju. Ove promjene vidljive su već krajem 60-tih godina 20. stoljeća.

„…ma je bilo samo blago: vol je bilo, krav, telci, ovac, prasci …svega je bilo …blaga, ljudi, koliko ćeš sve Istre. To je bila divota vidit, sad ni niš“.

(A. B., 1939., Gržini)

Prodaja životinja, naročito stoke, nekada je bila glavna okosnica sajmova. Nakon Drugog svjetskog rata i nestašice robe, sajmovi su uvelike utjecali na oživljavanje trgovine, posebice prodaju stoke. Od 70-tih godina 20. stoljeća broj životinja na sajmovima znatno opada da bi s vremenom gotovo i prestala prodaja, naročito stoke. Danas je to svedeno tek na povremenu prodaju svinja i peradi i to samo na većim sajmovima koji imaju izdvojen potreban sanitarni čvor za životinje u Višnjanu, Vodnjanu i Žminju. Za područje južne Istre, nekad ali i danas, veliki značaj ima sajam u Vodnjanu. Ovdje se posebice dolazilo „kad se imalo mlade prasce, tamo su se dobro prodavali.“ (A. B., 1939., Gržini)

Na izdvojenim mjestima i danas se na sajmovima mogu naći proizvodi istarskih rukotvoraca, kovača i drvodjelca. Većini njih je to dodatna djelatnost u mirovini, pojedini se time bave zbog obiteljskog naslijeđa i ljubavi prema tradiciji. Jedni obilaze sve sajmove i manifestacije

u Istri, a drugi sajmove u Višnjanu, Žminju i Vodnjanu. Svaki od tri kovača koja još susrećemo po sajmovima specijaliziran je za određene proizvode. Kovač iz okolice Višnjana, na drške kosira i rankuna koje izrađuje stavlja znak raspoznavanja – utisnuto sidro, kako bi se osigurao od reklamacija proizvoda koje nije on izradio. Na sajmovima se povremeno pojavljuju pojedinci s nekoliko svojih košara, krbonosnica (brnjica za goveda), podmetača za posuđe ili metlica od sirka. Na proljeće se ističu prodavači šiba od vrbe, bekve, koji snopove šiblja jednostavno poslože uz svoje automobile ili uz cestu i tako prodaju.

„Šenica kako je danas? Ne, ne. To je ima svaki doma, ki je ima blaga je ima i žita.“

(A. B., 1939., Gržini)