Portorož, 5. 5. 1922. Paul Scheuermeier, AIS – Archiv der Institute für Romanische Sprachen und Literaturen, Bern, 689.

Neki su od uzvika koje još možemo čuti s razglasa vozila danas rijetkih putujućih trgovaca. Trgovina je, bila ona neposredna u realnom prostoru ili virtualna iz udobnosti doma, naša svakodnevnica. Pritom se rijetko zapitamo odakle roba koju kupujemo dolazi, tko i gdje ju je izradio ili koji put je prošla da stigne do nas. Trgovački centri nalaze se u svakom većem mjestu, tako da je sve manja potreba za odlascima u kupovinu u druge sredine. Međutim, samo 50 do 60 godina unazad na ovim je prostorima trgovanje izgledalo znatno drugačije. Promjene u modernom društvu utjecale su i na trgovinu. Ona se, naročito u ruralnim sredinama, izmijenila iz temelja.

Nekadašnja trgovina u najvećoj mjeri odvijala se – u pokretu. Trgovci i obrtnici koji su nudili robu i svoje proizvode morali su biti znatno pokretljiviji ne bi li našli put do kupaca. Time su trgovanje održavali živim, a istovremeno olakšavali život ljudima u malim sredinama gdje nije bilo trgovina ili su prometno bile loše povezane. Način kretanja trgovca ovisio je o vremenskom kontekstu i prohodnosti putova. Robu su prodavali u hodu noseći teret na leđima, uz pomoć životinjskih zaprega (magarci, mule, volovi), a kasnije motornim vozilima. Iako svjesni višeslojnih značenja društvenog aspekta putujućeg trgovanja i mogućnosti njihove interpretacije ova izložba ne obrađuje ovu tematiku već ostavlja prostor za daljnja istraživanja